1
Osmog meseca druge godine Darijeve, dodje reč Gospodnja proroku Zahariji, sinu Varahije sina Idovog govoreći:
2
Gospod se vrlo razgnevi na oce vaše.
3
Zato im reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se k meni, govori Gospod nad vojskama, i ja ću se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama.
4
Ne budite kao oci vaši, kojima vikahu predjašnji proroci govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se sa zlih puteva svojih i od zlih dela svojih; ali ne poslušaše niti paziše na me, govori Gospod.
5
Oci vaši gde su? I ti proroci žive li doveka?
6
Ali reči moje i uredbe moje koje zapovedah slugama svojim prorocima ne stigoše li oce vaše? Te se oni obratiše i rekoše: Kako Gospod nad vojskama beše namislio učiniti nam prema putevima našim i po delima našim, tako nam učini.
7
Dvadeset četvrtog dana jedanaestog meseca, a to je mesec Savat, druge godine Darijeve, dodje reč Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idovog govoreći:
8
Videh noću, a to čovek jahaše na konju ridjem, i stajaše medju mirtama koje behu u dolu, a za njim behu konji ridji, šareni i beli.
9
I rekoh: Šta je ovo, gospodaru moj? A andjeo koji govoraše sa mnom reče mi: Ja ću ti pokazati šta je ovo.
10
Tada čovek koji stajaše medju mirtama progovori i reče: Ovo su koje posla Gospod da obilaze zemlju.
11
I oni progovoriše andjelu Gospodnjem koji stajaše medju mirtama, i rekoše: Mi obidjosmo zemlju, i gle, sva zemlja počiva i mirna je.
12
Tada andjeo Gospodnji odgovori i reče: Gospode nad vojskama, kad ćeš se već smilovati Jerusalimu i gradovima Judinim, na koje se gneviš već sedamdeset godina?
13
A Gospod odgovori andjelu koji govoraše sa mnom, dobrim rečima, milim rečima.
14
I reče mi andjeo koji govoraše sa mnom: Viči i reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Revnujem za Jerusalim i za Sion veoma.
15
I gnevim se silno na narode bezbrižne, jer se malo razgnevih, a oni pomogoše na zlo.
16
Zato ovako veli Gospod: Obratih se k Jerusalimu milošću, dom će se moj opet sazidati u njemu, govori Gospod nad vojskama, i uže će se zategnuti preko Jerusalima.
17
Još viči i reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Opet će gradovi moji obilovati dobrom, i Gospod će opet utešiti Sion i opet će izabrati Jerusalim.
18
Tada podigoh oči svoje i videh, i gle, četiri roga.
19
I rekoh andjelu koji govoraše sa mnom: Šta je to? A on mi reče: To su rogovi koji razmetnuše Judu, Izrailja i Jerusalim.
20
Potom pokaza mi Gospod četiri kovača.
21
I rekoh: Šta su ti došli da rade? A on odgovori i reče: Ono su rogovi koji razmetnuše Judu da niko ne podiže glave; a ovi dodjoše da ih uplaše, da odbiju rogove narodima, koji podigoše rog na zemlju Judinu da je razmetnu.
Desktop Oglas
Prikazuje se samo na desktopu sa desne strane.
Mobilni Oglas
Prikazuje se samo na mobilnom ispod poglavlja.