1
Ja sam ruža saronska, ljiljan u dolu.
2
Šta je ljiljan medju trnjem, to je draga moja medju devojkama.
3
Šta je jabuka medju drvetima šumskim, to je dragi moj medju momcima; želeh hlad njen, i sedoh, i rod je njen sladak grlu mom.
4
Uvede me u kuću gde je gozba, a zastava mu je ljubav k meni.
5
Potkrepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6
Leva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.
7
Zaklinjem vas, kćeri jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.
8
Glas dragog mog; evo ga, ide skačući preko gora, poskakujući preko humova.
9
Dragi je moj kao srna ili kao jelenče; evo ga, stoji iza našeg zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.
10
Progovori dragi moj i reče mi: Ustani, draga moja, lepotice moja, i hodi.
11
Jer gle, zima prodje, minuše daždi, otidoše.
12
Cveće se vidi po zemlji, dodje vreme pevanju, i glas grličin čuje se u našoj zemlji.
13
Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, lepotice moja, i hodi.
14
Golubice moja u raselinama kamenim, u zaklonu vrletnom! Daj da vidim lice tvoje, daj da čujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno.
15
Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu.
16
Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase medju ljiljanima.
17
Dok zahladi dan i senke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenče po gorama razdeljenim.
Desktop Oglas
Prikazuje se samo na desktopu sa desne strane.
Mobilni Oglas
Prikazuje se samo na mobilnom ispod poglavlja.