1
A kad prodje godina, u vreme kad carevi idu na vojsku, posla David Joava i sluge svoje s njim, i svega Izrailja, te potirahu sinove Amonove, i opkoliše Ravu; a David osta u Jerusalimu.
2
I pred veče usta David s postelje svoje, i hodajući po krovu carskog dvora ugleda s krova ženu gde se mije, a žena beše vrlo lepa na oči.
3
I David posla da propitaju za ženu i rekoše: Nije li to Vitsaveja kći Elijamova, žena Urije Hetejina?
4
I David posla poslanike da je dovedu; i kad dodje k njemu, on leže s njom, a ona se beše očistila od nečistote svoje; posle se vrati svojoj kući.
5
I zatrudne žena, te posla i javi Davidu govoreći: Trudna sam.
6
Tada David posla k Joavu i poruči: Pošlji mi Uriju Hetejina. I posla Joav Uriju k Davidu.
7
I kad Urija dodje k njemu, zapita ga David kako je Joav i kako je narod i kako ide rat.
8
Potom reče David Uriji: Idi kući svojoj, i operi noge svoje. I Urija izidje iz carevog dvora, a za njim iznesoše jelo carsko.
9
Ali Urija leže na vratima dvora carevog sa svim slugama gospodara svog, i ne otide kući svojoj.
10
I javiše Davidu govoreći: Urija nije otišao kući svojoj. A David reče Uriji: Nisi li došao s puta? Zašto ne ideš kući svojoj?
11
A Urija reče Davidu: Kovčeg i Izrailj i Juda stoje po šatorima, i Joav gospodar moj i sluge gospodara mog stoje u polju, pa kako bih ja ušao u kuću svoju da jedem i pijem i spavam sa ženom svojom? Tako ti bio živ i tako bila živa duša tvoja, neću to učiniti.
12
Tada reče David Uriji: Ostani ovde još danas, pa ću te sutra otpustiti. Tako osta Urija u Jerusalimu onaj dan i sutradan.
13
I pozva ga David da jede i pije s njim, te ga opije. A uveče otide, te leže na postelju svoju sa slugama gospodara svog, a kući svojoj ne otide.
14
A ujutru napisa David knjigu Joavu, i posla po Uriji.
15
A u knjizi pisa i reče: Namestite Uriju gde je najžešći boj, pa se uzmaknite od njega da bi ga ubili da pogine.
16
I Joav opkolivši grad namesti Uriju na mesto gde je znao da su najhrabriji ljudi.
17
I izidjoše ljudi iz grada i pobiše se s Judom. I pogibe iz naroda nekoliko sluga Davidovih; pogibe i Urija Hetejin.
18
Tada Joav posla k Davidu, i javi mu sve što bi u boju.
19
I zapovedi glasniku govoreći: Kad pripovediš caru sve što je bilo u boju,
20
Ako se razgnevi car i reče ti: Zašto ste išli tako blizu grada da se bijete? Zar niste znali kako se strelja s grada?
21
Ko je ubio Avimeleha sina Jeruvesetovog? Nije li žena bacila na nj komad žrvnja sa zida, te pogibe u Tevesu? Zašto ste išli blizu zida? Tada reci: Poginuo je i sluga tvoj Urija Hetejin.
22
I otide glasnik, i došavši javi Davidu sve za šta ga je poslao Joav.
23
I reče glasnik Davidu: Behu jači od nas, i izidjoše u polje na nas, ali ih uzbismo do vrata gradskih.
24
A strelci stadoše streljati na sluge tvoje sa zida, i pogibe nekoliko sluga carevih, tako i sluga tvoj Urija Hetejin pogibe.
25
Tada reče David glasniku: Ovako reci Joavu: Ne budi zlovoljan za to; jer mač proždire sad ovog sad onog; udri još jače na grad i raskopaj ga. Tako ga ohrabri.
26
A žena Urijina čuvši da je poginuo muž njen Urija, plaka za mužem svojim.
27
A kad prodje žalost, posla David i uze je u kuću svoju, i ona mu posta žena, i rodi mu sina. Ali ne beše po volji Gospodu šta učini David.
Desktop Oglas
Prikazuje se samo na desktopu sa desne strane.
Mobilni Oglas
Prikazuje se samo na mobilnom ispod poglavlja.