1
Tada Samuilo uze uljanicu, i izli mu ulje na glavu, pa ga poljubi, i reče mu: Eto, nije li te pomazao Gospod nad nasledstvom svojim da mu budeš vodj?
2
Kad otideš danas od mene, naći ćeš dva čoveka kod groba Rahiljinog u kraju Venijaminovom u Selsi, koji će ti reći: Našle su se magarice, koje si pošao da tražiš, i evo otac tvoj ne mareći za magarice zabrinuo se za vas govoreći: Šta ću činiti poradi sina svog?
3
I otišavši odande dalje kad dodješ u ravnicu tavorsku, srešće te onde tri čoveka idući k Bogu u Vetilj, noseći jedan tri jareta, a drugi noseći tri hleba, a treći noseći mešinu vina.
4
Pa će te upitati za zdravlje, i daće ti dva hleba, koje primi iz ruku njihovih.
5
Potom ćeš doći na hum Božji, gde je straža filistejska, i kad udješ u grad, srešće te gomila proroka silazeći s gore, a pred njima psaltiri i bubnji i svirale i gusle; i oni će prorokovati.
6
I sići će na te duh Gospodnji, te ćeš prorokovati s njima, i postaćeš drugi čovek.
7
I kad ti dodju ti znaci, čini šta ti dodje na ruku, jer je Bog s tobom.
8
Potom ćeš otići pre mene u Galgal, i gle, ja ću doći k tebi da prinesem žrtve paljenice i da prinesem žrtve zahvalne. Sedam dana čekaj dokle dodjem k tebi i kažem ti šta ćeš činiti.
9
I kad se okrete da ide od Samuila, Bog mu dade drugo srce; i svi se oni znaci zbiše onaj dan.
10
I kad dodjoše na hum, gle, srete ga gomila proroka, i dodje na nj duh Božji, i prorokova medju njima.
11
I kad ga videše, svi koji ga poznavahu od pre gde prorokuje s prorocima, rekoše jedan drugom: Šta to bi od sina Kisovog? Eda li je i Saul medju prorocima?
12
A jedan odande odgovori i reče: Ko li im je otac? Otuda posta priča: Eda li je i Saul medju prorocima?
13
I prestavši prorokovati dodje na goru.
14
A stric Saulov reče njemu i momku njegovom: Kuda ste išli? A on odgovori: Da tražimo magarice; i kad videsmo da ih nigde nema, otidosmo k Samuilu.
15
A Stric Saulov reče: Kaži mi šta vam je rekao Samuilo?
16
A Saul reče stricu svom: Kazao nam je da su se našle magarice. Ali mu ne reče za carstvo što mu je kazao Samuilo.
17
A Samuilo sazva narod u Mispu ka Gospodu.
18
I reče sinovima Izrailjevim: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Ja izvedoh Izrailja iz Misira, i izbavih vas iz ruku misirskih i iz ruku svih carstava koja vas mučahu.
19
A vi danas odbaciste Boga svog, koji vas sam izbavlja od svih zala vaših i nevolja vaših, i rekoste mu: Postavi cara nad nama. Sada dakle stanite pred Gospodom po plemenima svojim i po hiljadama svojim.
20
I privede Samuilo sva plemena Izrailjeva, i pade na pleme Venijaminovo.
21
Potom privede pleme Venijaminovo po porodicama njegovim, i pade na porodicu Matrijevu; potom pade na Saula, sina Kisovog. I tražiše ga, ali se ne nadje.
22
Tada opet upitaše Gospoda: Hoće li još doći ovamo taj čovek? A Gospod reče: Eto sakrio se za prtljagom.
23
Tada otrčaše, i dovedoše ga odande. I stade usred naroda, i beše glavom viši od svega naroda.
24
I reče Samuilo svemu narodu: Vidite li koga je izabrao Gospod da niko nije kao on u svemu narodu? I sav narod povika i reče: Da živi car!
25
Tada Samuilo kaza narodu prava carska i napisa u knjigu, i metnu je pred Gospodom. Potom Samuilo raspusti narod da ide svak svojoj kući.
26
I Saul takodje otide svojoj kući u Gavaju, i s njim otidoše vojnici, kojima Bog taknu srca.
27
A ljudi nevaljali rekoše: Taj li će nas izbaviti? I prezirahu ga, niti mu donesoše dar. Ali se on učini kao da nije čuo.
Desktop Oglas
Prikazuje se samo na desktopu sa desne strane.
Mobilni Oglas
Prikazuje se samo na mobilnom ispod poglavlja.