Početna Biblioteka Moje Knjige Blog Kontakt
:
:

Bible Navigation

Old Testament

    New Testament

      Chapters

      • Select a book

      Rimljanima 11

      1 Govorim, dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od semena Avraamovog, od kolena Venijaminovog.
      2 Ne odbaci Bog narod svoj, koji napred pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći:
      3 Gospode! Proroke Tvoje pobiše i oltare Tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.
      4 A šta mu govori Božji odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prikloniše kolena pred Vaalom.
      5 Tako, dakle, i u sadašnje vreme ostatak bi po izboru blagodati.
      6 Ako li je po blagodati, onda nije od dela, jer blagodat već ne bi bila blagodat; ako li je od dela nije više blagodat, jer delo već ne bi bilo delo.
      7 Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi; ostali pak zaslepiše.
      8 Kao što je napisano: Dade im Bog duha neosetljivog, oči da ne vide, i uši da ne čuju do samog današnjeg dana.
      9 I David govori: Da bude trpeza njihova zamka i gvoždja, i sablazan i plata njima;
      10 Da se njihove oči zaslepe da ne vide, i ledja njihova jednako da su pognuta.
      11 Govorim, dakle: eda li se spotakoše da padnu? Bože sačuvaj! Nego je njihova pogreška spasenje neznabošcima, da bi se i oni razdražili.
      12 A kad je pogreška njihova bogatstvo svetu i šteta njihova bogatstvo neznabošcima, a kamoli da se ispune?
      13 Jer vama govorim neznabošcima; jer, budući da sam ja apostol neznabožaca, hoću da hvalim svoju službu;
      14 Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih.
      15 Jer kad je odmet njihov primirenje svetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvih?
      16 Ako je kvasac svet, to je i testo; i ako je koren svet, to su i grane.
      17 Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricepio si se na njih, i postao si zajedničar u korenu i u masti od masline;
      18 Ne hvali se granama; ako li se, pak, hvališ, ne nosiš ti korena nego koren tebe.
      19 A reći ćeš: Odlomiše se grane da se ja pricepim.
      20 Dobro! Neverstvom odlomiše se, a ti verom stojiš; ne ponosi se, nego se boj.
      21 Jer kad Bog rodjenih grana ne poštede, da i tebe kako ne nepoštedi.
      22 Gledaj, dakle, dobrotu i nepoštedjenje Božije: nepoštedjenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti ćeš biti odsečen.
      23 A i oni, ako ne ostanu u neverstvu, pricepiće se; jer ih je Bog kadar opet pricepiti.
      24 Jer kad si ti odsečen od rodjene masline, i pricepio se na nerodjenu pitomu maslinu; a kamo li ovi koji će se pricepiti na rodjenu svoju maslinu!
      25 Jer vam, braćo, neću zatajiti tajnu ovu (da ne budete ponositi), slepoća Izrailju pade u deo dokle ne udje neznabožaca koliko treba.
      26 I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: Doći će od Siona Izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova.
      27 I ovo im je moj zavet kad otmem njihove grehe.
      28 Po jevandjelju, dakle, neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi.
      29 Jer se Bog neće raskajati za svoje darove i zvanje.
      30 Jer, kao i vi što se nekad suproćaste Bogu a sad biste pomilovani njihovog radi suproćenja,
      31 Tako i oni sad ne hteše da veruju vašeg radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani.
      32 Jer Bog zatvori sve u neverstvo, da sve pomiluje.
      33 O dubimo bogatstva i premudrosti i razuma Božijeg! Kako su neispitivi Njegovi sudovi i neistraživi Njegovi putevi!
      34 Jer ko pozna misao Gospodnju?
      35 Ili ko Mu bi savetnik? Ili ko Mu napred dade šta, da mu se vrati?
      36 Jer je od Njega i kroz Njega i u Njemu sve. Njemu slava vavek. Amin.