1
Reè Gospodnja koja dodje Miheju Moreseæaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinih, što vide za Samariju i za Jerusalim.
2
Èujte, svi narodi, slušaj, zemljo i šta je na njoj, i Gospod Bog da vam je svedok, Gospod iz svete crkve svoje.
3
Jer, gle, Gospod izlazi iz mesta svog, i siæi æe, i hodiæe po visinama zemaljskim.
4
I gore æe se rastopiti pred Njim, i doline æe se rasesti, kao vosak od ognja i kao voda što teèe niz strmen.
5
Sve je to za zloèinstvo Jakovljevo i za grehe doma Izrailjevog. Koje je zloèinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Koje su visine Judine? Nije li Jerusalim?
6
Zato æu uèiniti od Samarije gomilu u polju da se sade vinogradi, i pobacaæu kamenje njeno u dolinu i otkriæu joj temelje.
7
I svi rezani likovi njeni razbiæe se, i svi æe se darovi njeni sažeæi ognjem, i sve æu idole njene potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet æe biti plata kurvarska.
8
Zato æu plakati i ridati; hodiæu svuèen i go, plakaæu kao zmajevi i tužiæu kao sove.
9
Jer joj se rane ne mogu isceliti, dodjoše do Jude, dopreše do vrata mog naroda, do Jerusalima.
10
Ne javljajte u Gatu, ne plaèite; u Vit-Afri valjaj se po prahu.
11
Izadji, stanovnice safirska, s golom sramotom; stanovnica sananska neæe izaæi; žalost vet-ezilska neæe vam dati stanka.
12
Jer stanovnica marotska tuži za svojim dobrom. Jer sidje zlo od Gospoda do vrata jerusalimskih.
13
Upregni brze konje u kola, stanovnice lahiska, koja si poèetak grehu kæeri sionskoj, jer se u tebi nadjoše zloèinstva Izrailjeva.
14
Zato pošalji darove Moresetu gatskom; domovi ahsivski prevariæe careve Izrailjeve.
15
Još æu ti dovesti naslednika, stanovnice mariska; doæi æe do Odolama, slave Izrailjeve.
16
Naèini se æelava i ostriži se za milom decom svojom; raširi æelu svoju kao orao, jer se vode od tebe u ropstvo.